tag:blogger.com,1999:blog-83329375665766066842024-03-13T11:51:31.223-07:00Ne verujem u muk istineAnonymoushttp://www.blogger.com/profile/13670321977493360003noreply@blogger.comBlogger3125tag:blogger.com,1999:blog-8332937566576606684.post-83081657061877242472014-05-28T13:28:00.001-07:002014-05-28T13:28:59.511-07:00Dnevnik iz potopljenog Obrenovca<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
Tekst prenosim uz dozvolu autorke - Aleksandra Djeric<br />
<br />
<b>Ponedeljak</b>, <b>12</b>. <b>maj</b>
<br />
Moj status na Fejsbuku: ‘Što ja umem da izaberem film za laku noć... Sve me boli, suza suzu stiže.’ U pitanju je film <i>Nemoguće</i> sa Naomi Vots i Evanom Mekgregorom o danu kada je cunami pogodio, između ostalog, i Tajland 2004. <br />
<br /><b>Sreda</b>, <b>14</b>. <b>maj</b><br />
Pljušti, dobro sam opremljena za to, ali ono đaka što je uspelo da dođe u
školu, bilo je mokro. Razmišljam kako mi odgovara ovakvo vreme da me
drži u kući jer imam mnogo da radim. Pripremila testove za pet odeljenja
planirane za četvrtak. Uveče saznajem da nema nastave za đake, ali da
mi, nastavnici, radimo. Ne znam kako ću i kada sve to da nadoknadim,
pogotovo kod maturanata.<br />
<br /><b>Četvrtak</b>, <b>15</b>. <b>maj</b><br />
Jedva se budim, jedva se odvlačim do posla, pritislo me nešto... Na
poslu sam kratko, tek da zaštitimo neke prostorije koje prokišnjavaju.
Po stanu se razvlačim, jedva se dižem iz kreveta oko 16 sati, idem
kolima do roditelja da im odnesem vodu. Kiša pljušti. Plašim se za
Kolubarski most na ulasku u Obrenovac iz sebičnih razloga, društveni
život mi je tamo – u petak i ceo vikend planiram da budem tamo. Moja
majka gleda vesti o poplavljenim mestima i plače. Ne zadržavam se,
razmišljam da se u povratku kući odvezem do izletničke šume Zabran da
vidim šta je sa Savom. Znam da je već bila došla do vrha dolme (bedema),
ali odustajem, jak je pljusak, magle mi stakla. Ko o čemu prethodnih
dana, mi o dolmi. Osećamo se bezbednim jer su nasipi pravljeni u dobro
vreme, posle velike poplave 1981. koja se sada ispostavila kao ne baš
tako velika. Dopisujem se sa bratom od strica, pitam jesu li pogođeni
poplavama njegovi u Lazarevcu. Nisu, sve je OK. Zovem sestru od tetke,
pitam da li su pogođeni poplavom njeni u Koceljevoj. Isti odgovor. <br />
<br /><b>Petak</b>, <b>16</b>. <b>maj</b><br />
Stiže mi poruka od druga iz Beograda: ‘Hej samo da proverim jesi OK? :) Jer poplave, jer Obrenovac, jer vesti.’ <br />
‘Hej, OK sam, hvala ti :). U gradu je sve u redu. Samo da izdrži most na
Kolubari na ulazu u Obrenovac. Od poplave 1981. imamo dobre nasipe.
Ugrožena su sela.’ Poslednju poruku razmenjujemo oko dva ujutru, odlazim
na spavanje. <br />
U pet ujutru, budi me zvuk sirene. Ne tako jak, iako je Vatrogasni dom
skoro preko puta moje zgrade. Ne ustaje mi se iz kreveta, nikako da se
naspavam. Ali počinju da stižu poruke od sestre od tetke Goce sa prvog
sprata. Već su ona i komšinica do mene sišle u prodavnicu u zgradi. Tada
ostajemo i bez struje. Silazim i ja, dole su sve komšije, kupuju hleb,
vodu, sveće. Voda boje blata teče niz ulicu, trotoari suvi. Prodavnicu
zatvaraju brzo, spuštaju gvozdenu rešetku. Stojimo i gledamo kako se
voda preliva na trotoare velikom brzinom, korak po korak povlačimo se u
prolaz zgrade ka ulazu. Sirena se ponovo čuje. Budim roditelje koji žive
na Zabrežju, tri kilometra od centra. Kod njih se ne čuje sirena. Na
zabrežju je suvo, kažem im da ne brinu za nas. U zgradi do moje žive
moja rođena sestra Andrijana i njen muž, sa Vukom koji ima dve godine i
Ognjenom od dva meseca. <br />
Sat vremena od oglašavanja prve sirene, zgrada nam je okružena vodom. Ne
osećam ništa, ne plašim se, nestvarno mi je. Šalimo se sa tim što ja od
hrane u kući imam samo ananas koji tek treba da sazri, dva grejpa, tri
banane, sardinu koju ne volim, šargarepu i cveklu od ko zna kad...
Ugledam mog učenika kako sa majkom i bratom gaca po vodi koja je već do
kolena, znam da su iz glavne ulice, koja je paralelna sa mojom. Njima je
voda već ušla u kuću, a tek je šest sati. Nemaju kud, pozivam ih u
zgradu, ali oni odbijaju. Nivo vode raste, jedan po jedan stepenik na
ulazu u zgradu nestaju. Sestra mi se ne javlja na telefon, tačnije nikog
u Obrenovcu ne možemo da dobijemo telefonom. Fotkamo, stavljamo slike
na Tviter i Fejsbuk, trošim bateriju. U mraku zgrade na prvom spratu
nalećem na neke ljude, ne prepoznajem ih odmah. Ispostavlja se da su to
muž, žena i dete sa prizemlja, ali i njena majka, bolesna i jedva
pokretna, sestra i još neki čovek. Iznose dvosed i fotelju, žene i dete
su tu, sede u mraku, muškarci na ulazu posmatraju nadiranje vode.
Donosim im sveću i vodu. Sa terase vidimo kako prolazi bager sa logom
Sloboda Metal i nosi nekoliko ljudi koje je pokupio sa ulice. Dozivam
komšiju iz zgrade da dovede moju sestru do njegove terase da popričam sa
njom.<br />
Oko osam sati vidimo kamion sa dvadesetak pripadnika žandarmerije. To je
sve što smo videli od uniformisanih lica za ta dva dana. Dozivamo ih.
Polako se kreću, šta se dešava, ima li koga u prizemlju, žene, deca?
Zaustavljamo ih, govorimo da ima, već su bili prošli našu zgradu. Oni
stoje u kamionu, niko da uskoči u vodu. Naravno, nemaju čizme, ne
zameram im. Molimo ih da dođu do ulaza u zgradu, jedan dolazi, uzima
dete, žene gaze kroz vodu do kamiona, ali starija žena ima bajpas, slabo
je pokretna, govorimo im da izađe još neki iz kamiona da je prenesu.
Jedva, ali ubaciše ih u kamion. Iz nekog razloga nam je laknulo kad su
otišle. E, onda pomislim na moje sestriće, da Ognjen pije bebi formulu,
da živimo blizu velikog broja apoteka, pa Andrijana ne pravi zalihe, a
treba joj i topla voda. Goca joj daje kućnu plinsku bocu. <br />
Dobro nam je u stanovima, toplo, imamo vode, hrane, dobre smo komšije,
delimo sve. Mislimo i na ljude koji žive u prizemnim kućama kojih ima
mnogo u ove tri paralelne ulice u centru grada. Nije ni podne, voda
ulazi u prizemlje zgrade. Prolazi po koji čamac i odvozi ljude iz
stanova u prizemlju ili prizemnih kuća. <br />
Gledamo sa terasa kako bujica nosi kontejnere, pomera automobile, kako
se frižider ispred prodavnice oslobađa, plovi i udara u automobil. Opet
počinje kiša. Odjekivanje alarma automobila u gradu koji je iznenada
utihnuo postaje nepodnošljivo. Ne osećamo strah, i to nam je čudno.<br />
Doziva me komšija da izađem na terasu, hoće sestra da mi kaže nešto.
Ostali bez antibiotika, a Vuk ima temperaturu, moraju da idu. Nailazi
dobar gumeni čamac sa momcima i jednom devojkom u ronilačkim odelima,
dozivamo ih, hoće da izbave žene i decu. Obilazimo stanove u našoj
zgradi, govorimo im da se spuste u prizemlje. Gledamo kao ovi sjajni
momci i devojka ulaze u sestrinu zgradu, unose nju u čamac, dodaju joj
Vuka, zet može da pođe, jer nijedno dete ne može samo da sedi u čamcu.
Šale se, zabavljaju decu, u čamcu su još tri komšinice sa po dvoje male
dece. Odvoze ih u pravcu hotela "Obrenovac", ali posle 20 minuta se
vraćaju ka Vatrogasnom domu, ostali bez benzina. Nekoliko sati kasnije
sestra javlja da su na Umci, da je po njih došao zetov brat. Ponovo
olakšanje. Ali onda mi kaže da su roditelji na njen nagovor pristali na
evakuaciju u Osnovnu školu "Jefimija", iako njihova kuća na Zabrežju
nije poplavljena. <br />
U međuvremenu, moja prva komšinica i prijateljica kaže da joj sin od 12
godina povraća. Niko ne zna šta je bezbednije, da li da se ostane u
stanovima ili da se vozi kojekakvim čamcima po vodenoj bujici. Na
potkrovlju Gocina sestričina Ana (8), razdvojena od oba roditelja (majka
u bolnici sa bebom od dva meseca, otac u Zvečkoj gde je suvo, ima vode i
struje) u stanu druge tetke i teče koji imaju bebu od devet meseci i
dečaka od osam godina. Anin otac pošto-poto hoće da dođe po njih.
Pokušava prvo sa čovekom koji ima neki moćan John Deer traktor, ali nivo
vode je već previsok i ne uspevaju. Mi navijamo da ostanu, jer voda
deluje jako opasno. Okupljamo se u njihovom stanu u potkrovlju odakle
jedino imamo dobar signal i možemo da dobijemo nekog na telefon.
Pridružuju nam se komšije sa dvoje dece, saznajem da čekaju i treće. <br />
Hrabrimo jedni druge, govorimo da smo bezbedni, međutim, nije lako
umiriti ženu kod koje je još i ‘tuđe’ dete. Hoće da se izbave iz zgrade.
Silazimo na ‘osmatračnicu’, terasu u stanu na prvom spratu sa pogledom
na ulicu. Zaustavljamo čamce, govorimo da u zgradi ima dece, pitamo gde
ih voze, naravno ne mogu da taksiraju, niti da voze gde ko želi.
Slabijim čamcima prevoze ljude 20 metara niz ulicu u Vatrogasni dom
odakle bi u nekom trenutku bili konačno evakuisani do hotela gde je suvo
i odakle autobusi voze u Beograd ili jačim čamcima direktno do hotela.
Kriza je rešena kad se predveče Anin otac pojavio pred zgradom u čamcu
sa dva ronioca, pa su evakuisani Ana, njeni tetka i teča sa dvoje dece i
još jedna porodica sa četiri člana i petim na putu. Ostavljaju nam
hranu, vodu i ključ od stana na potkrovlju jer jedino odatle možemo da
telefoniramo, kao i mobilni sa punom baterijom i laptop na kom
dopunjavamo svoje prazne telefone. <br />
Voda je preplavila prizemlje, neki od nas se spuštaju sa kantom dole,
zahvataju vodu i prosipaju u WC šolje. Goca pravi sendviče. Četvoročlana
porodica Babić sa prvog sprata već ima "izbeglice" iz glavne ulice.
Njima je dvorište poplavljeno i pre nego što su se oglasile sirene.
Saznajemo da su u zgradi u dva stana bake koje žive same i koje ceo dan
nisu uspele da stupe u kontakt sa svojima jer fiksni telefoni ne rade.
Jedna od njih bi da ide, druga da ostane. Porodica sa dvoje dece sa mog
sprata uspela je da se ukrca u čamac, kao i žena sa dvoje dece sa drugog
sprata. Muž je uspeo da ode samo do Vatrogasnog doma gde je bilo oko
100 evakuisanih. Uveče pobegao nazad u zgradu glavom bez obzira govoreći
u kako se strašnim uslovima nalaze ljudi tamo. <br />
Nakon što su se evakuisale žene sa decom, u zgradi nas je ostalo 39.
‘Visimo’ na terasama, prenosimo jedni drugima sa kim smo uspeli da
stupimo u kontakt iz Obrenovca, šta nam javljaju ljudi iz Beograda. Ne
moramo da vičemo, jer je u gradu potpuna tišina.<br />
Kad naiđe čamac, obavezno pitam: ‘Ko vas šalje?’ ‘Niko, dobrovoljci.’
‘Ko vam je nadređeni, ko vas organizuje?’ ‘Mi sami došli da pomognemo.’
Ponekad iz čamca pitaju gde je neka adresa, javljeno im je da tu ima
dece. <br />
Polako pada mrak. Računam da su moji roditelji bezbedni u OŠ "Jefimija".
Komšije u susednoj zgradi kriziraju za cigaretama, razapinjemo konopac
između moje i njihove terase i šaljemo im u kesici jednu paklicu.
Konopac koristimo i da nam te komšije pošalju čarapu natopljenu mokraćom
svojih pasa, za komšijinu maltezerku Neli, koja od kad smo poplavljeni
nije ni jela ni piškila. Nije pomoglo. Tek sutradan, kada je osetila tlo
pod šapama, Neli se dugo olakšavala.<br />
Pala je noć. Čujemo neke udarce, shvatamo da neko pokušava da provali u
prodavnicu u zgradi. Izlazimo na terasu, osvetljavamo svećama. Shvatamo
da dva spasioca u čamcu pokušavaju da nađu vodu za 130 ljudi smeštenih u
Vatrogasnom domu, pa razbijaju staklo prodavnice u kojoj se prodaje
voće, ali ima i vode i sokova. Bacaju i nama na terasu, mi delimo među
sobom. <br />
Voda se penje ka prvom spratu, brojimo do kog stepenika je stigla. Nema
šta više da se radi, noću nema čamaca. Goca sa prvog sprata i ja smirene
odlazimo za svaki slučaj kod mene u stan na trećem, oblačimo pidžame i
odlazimo na spavanje. <br />
<br /><b>Subota</b>, <b>17</b>. <b>maj</b> <br />
Od 3 ujutru, bude me SMS poruke. Panika me hvata od sadržaja istih:
‘postoji mogućnost potpune evakuacije grada, ali još ništa nije
odlučeno, javljam.’ Odgovaram: ‘Kakva potpuna evakuacija sa dva čamca po
mrklom mraku?!’ Stiže poruka od sestre evakuisane u Beograd koja je u
kontaktu sa roditeljima u OŠ "Jefimija", jer mi ne možemo da dobijemo
ljude u Obrenovcu: ‘Počinje evakuacija škole.’ U tri ujutro!!! Dakle,
poplavljeni su. Ustajem, izlazim u pidžami do prvog sprata, brojim
stepenike, voda nije porasla u poslednja tri sata. Idem nazad, drhtim,
da li od zime ili panike. <br />
Vraćam se u krevet, teško dišem, povraća mi se, Goca me smiruje. Šaljem
SMS: ‘Pa gde vode mamu i tatu?’, ali poruka neće da ode. Ustajem
drhteći, odlazim u dnevnu sobu do prozora, možda bude dometa. Konačno,
posle pet minuta poruka je poslata. Sad iščekujem odgovor. Hladno mi je,
vraćam se u krevet, ali tamo nema mreže. Ponovo do prozora. Jecam.
Odgovor: ‘Rekla sam da mi jave pa ću ti javiti. Rekla sam da idu u
Beograd, ovde su najsigurniji.’ Ne mogu da se smirim. Sestra: ‘Čula se
sa tatom, nemoj ga ti zvati da ne troši bateriju. Odvezli su prvu turu
od 80 ljudi, pa će se vraćati i razvoziti ih. Potrajaće, ima ih oko 600.
Javiću ti ja.’ Kasnije sam saznala da je ta brojka mnogo, mnogo veća,
ali da ne nagađamo, moći će to da se proveri jednog dana.<br />
Poruka: ‘Nivo vode opada, javljaju sad u vestima, ali evakuacija se
nastavlja tokom jutra i dana sve dok poslednji čovek ne bude evakuisan
iz Obrenovca.’ Ne znam da li sam tad zaspala ili sam se onesvestila. <br />
U deset me budi komšijsko dovikivanje. Govore nam da spakujemo po ranac,
da se prebrojimo, da moramo obavezno kod Goce u stanu da dežuramo sa
terase i probamo da nađemo neki čamac ili dođemo do nekih informacija.
Iz stana u potkrovlju ćemo telefonirati. Požuruju me, nemam snage,
odlučujem da ću sve polako, natenane. Spakovala sam se i spustila ranac i
gumene čizme na prvi sprat. Ponovo sam smirena. Primećujemo da se voda
povukla u odnosu na nivo od sinoć. Dakle, ne moramo da žurimo da se
evakuišemo. Nema dovoljno čamaca za sve, znamo da još ima beba i dece u
okolnim zgradama, ne želimo preko reda. U jednom trenutku ugledam u
čamcu sestru od tetke (još jednu, imam ih mnogo) sa četvorogodišnjom
ćerkom. U istom čamcu je i Gocina jetrva sa jednogodišnjom ćerkom. Posle
više pokušaja, jer se dvogodišnja Jana jako uplašila vode i ulaska u
čamac, odlazi i moja sestra od strica iz zgrade iza moje. Sa njom smo
kontaktirali dovikujući se sa terase komšiničinog stana, pa onda
obaveštavajući njenu tetku i babu u susednoj zgradi. Čuju se ljudi koji
dozivaju u pomoć. Nemaju svi našu sreću da imaju izlaz na ulicu, gde
može da naiđe čamac.<br />
Onda kreće ludilo. Odlučujemo da, kad odu sva deca sa majkama, mi
ostanemo jer imamo gde da se popnemo u slučaju da Sava poplavi. Znamo da
ćemo morati van grada kad-tad, jer nema osnovnih uslova za život, ali
imamo vode i hrane za još dan-dva. Ulicama prolaze kanuisti i dele vodu,
prođe poneki čamac sa hlebom. Pitamo ih da li znaju nešto, postoji li
opasnost od Save. Većina nam govori da ostanemo, da smo bezbedniji ovde,
a jasno je i nama da nije bezbedno sa bilo kim ući u čamac, čuli smo za
prevrtanja. Međutim, počinjemo da paničimo nakon što se čujemo sa
ljudima koji gledaju vesti. Javljaju da evakuišu Barič. Ni u desetom
satu od početka evakuacije OŠ "Jefimija" moji roditelji nisu izašli
odande. Struje nema više od dan i po, pa vadimo hranu iz frižidera i
stavljamo na terasu jer je napolju hladno. Kad ogreje sunce, sklanjam
hranu u stan. Zaustavljamo čamce da pitamo gde voze. Za nas je
prihvatljivo samo do hotela pa pravac Beograd jer nemamo razloga da
prolazimo kroz strahote evakuisanja na punktove iz kojih ponovo
evakuišu. Ostalo je samo jedno dete u zgradi, ali njih osmoro iz stana
ne želi da se razdvaja, što nekako razumem. Odlazim u potkrovlje da
telefoniram čoveku za koga mislim da nije sklon panici, da bi me umirio i
učvrstio moju odluku da ostanem u Obrenovcu. Međutim, desilo se potpuno
suprotno, plakala sam tražeći podršku i govoreći mu da smo bezbedni za
sada, da nije lako naći slobodan čamac, naročito onaj koji vozi direktno
do hotela, a on je insistirao da se evakuišemo čim nam se pruži
prilika. <br />
Sišla sam dole uznemirena, i malo kroz šalu, a malo kroz zbilju, počela
da ispitujem komšije ko ima dušek na naduvavanje, da li da skupimo
prazne flaše i sastavimo ih trakom, ima li neko dečje šlaufe i mišiće za
plivanje... Kad prođe neki čamac pitam šta nude. Voda ne treba, hrana
ne treba, treba nam ili prevoz do hotela ili da javite našoj vladi da
nam obezbedi pojaseve za spasavanje ili nešto da možemo da plutamo po
ledenoj vodi. Svi u čamcima su u fazonu "ne pominji nam vladu".
Roditelji već 12 sati čekaju na evakuaciju, iako je prošlo već tri sata
otkako im je policajac obećao da su sledeći, nakon što mu je doktorka
rekla od čega se moj otac lečio.<br />
Nailazi gumeni čamac sa četiri momka u ronilačkoj opremi. Opet kroz šalu
pitam šta nude. Prilaze zgradi: ‘Šta biste želeli?" Mi: ‘Prevoz do
hotela.’ Sve je zvučalo kao da se šalimo. Jedan od ronilaca prepoznaje
mog komšiju, znaju se sa nekog raftinga, pa pristaju da nas voze do
hotela. Momci su jako zabavni, pa ne mislimo na muku niti nas je strah.
Spremne za pet minuta, pozdravljamo se sa komšijama, ostavljamo im hranu
i vodu, ali zaboravljam da ostavim ključ od stana u potkrovlju i grize
me savest. Silazimo do poslednjeg suvog stepenika, momci ulaze u zgradu,
nose nas na leđima i unose u čamac nas tri žene i maltezera. Neprijatno
mi je, ali momak koji me nosi kaže da sam laka kao perce i zove me
Mršavica. <br />
Plovimo kroz ulicu Vojvode Mišića, zaobilazimo prepreke, naši spasioci
dele vodu kome treba, ljudi vise na terasama i prozorima. Iznad stare
robne kuće je kineska radnja, na prozoru stoje Kinezi: mama, tata i
dečak od možda tri godine. Naši heroji se vraćaju do njih, stavljaju im
vodu u kantu koju su spustili sa sprata. Veseli Kinezi, kažu, ne treba
hrana, hvala, kuvaju pirinač. Ne treba ni evakuacija. <br />
Čujemo da je bolje da skrenemo u glavnu ulicu kod pijace, usput
nailazimo na mali čamac sa četvoricom Obrenovčana koji se sami izvlače,
veslaju daskama, mole naše spasioce da ih povuku na mestima gde je jaka
struja. Glavna ulica stradala, lokali uništeni, na jednom mestu previše
plitko za motor, momci izlaze da nas vuku, nama glupo, pa izlazimo i mi.
Meni je lako, imam gumenjake, ali moja Goca kaže da joj je došlo da
vrišti koliko je ledena voda. <br />
Prolazimo pored crkve, kao da u more uplovljavamo iz reke. Ničeg nema
oko nas, samo vodeno prostranstvo. Dolazimo do mostića kod hotela,
dočekuje nas deset vojnika i pružaju nam ruku. U šoku sam: ‘Pa šta ćete
vi tu, možemo sami da izađemo, gde ste u gradu?!’ Nastavljamo dalje, ne
verujem svojim očima, koliko uniformisanih lica. Što u plavom, što u
maskirnim uniformama. ‘Šta radite ovde, nema vas u centru grada, gde su
čamci, znate li koliko ljudi je zarobljeno u gradu? Gde su vam
nadređeni, zanima li nekog situacija na terenu?’ Upućuju me na hotel,
odlazim tamo, ispred hotela vojnici zavaljeni u stolice se nešto
zavitlavaju, gledaju me belo, pokazuju u pravcu mostića. Jurim nekog sa
činom, kad vidim da neko ima malo bolju uniformu pričam im, oni
ozbiljnih lica slušaju, ne progovaraju. Jedan u vojnoj uniformi mi kaže
da je njima prioritet da sačuvaju svoje ljudstvo. Drugi kaže da nema
šanse da je ostalo više od 10.000 ljudi u gradu. Onda nailazimo na razna
nabudžena vozila, jedan helikopter, kao na filmu, tu su TV ekipe.
Besni, prilazimo autobusima koji nas čekaju, ljudi se guraju, iako nema
potrebe, jer autobusi stižu jedan za drugim, što je prvi znak nekakve
organizacije. Ulazimo u treći autobus i voze nas u FMP Železnik, jedno
od prihvatilišta. <br />
Odlična organizacija Crvenog krsta i volontera. Prijavljujemo se,
dezinfikuju nam ruke, svako dobija paket pomoći, sendviče i vodu. Ali ja
nemam vremena za to, žurim do perionice pored FMP-
-a da zamolim da napunim telefon kod njih, prazna mi baterija, naravno
dozvoljavaju. Odmah zovem sestru, a ona mi kaže da su i roditelji oko
18h, u isto vreme kad i ja, stigli u FMP. Ne mogu da verujem, kakva
slučajnost, čujem se sa njima, ostavljam telefon u perionici i trčim
nazad da ih nađem. Usput srećem mnoge prijatelje, poznanike, grlimo se.
Moji roditelji kao iz logora da su došli posle dužeg vremena. Otac siv u
licu. Sutradan sam čula kroz kakav užas su prošli u OŠ "Jefimija", u
koju su prvo evakuisani, da bi ih posle odatle izvlačili. <br />
Imamo mnogo prijatelja, svi nam pomažu. Neki nisu te sreće, ali ganuta
sam ponašanjem ljudi, i time koliko je pomoći prikupljeno, kako je sve
fantastično organizovano, kako su volonteri i medicinsko osoblje divni.
Moji roditelji su išli kod lekara, sestra sa bebom u Tiršovu, jer je
beba dobila temperaturu. Bolnica zvala taksi da ode po njih, taksista
Beotaksija ih sačekao i vratio na Banovo brdo besplatno. Hematolog iz
Tiršove Petar Ivanovski naručio hranu za njih, otišao do bankomata i dao
im 30.000 dinara. Ljudi su neverovatni, svi spremni da pomognu. Veliko
hvala<br />
<br /></div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/13670321977493360003noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8332937566576606684.post-44159075189196502014-05-24T12:18:00.001-07:002014-05-26T23:26:47.281-07:00U lice cenzuri<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
U lice cenzuri<br />
<br />
<br />
U danima kada, usled nemara, nesposobnosti i neodgovornosti vlasti, hrabri i humani građani preuzimaju funkcije države i pomažu unesrećenima iz poplavljenih i ugroženih područja – vlast troši vreme i energiju na kršenje slobode izražavanja, napadajući i gaseći internet stranice koje pozivaju na odgovornost.<br />
<br />
<br />
Za samo nekoliko dana, privremeno su onesposobljeni blog „Druga strana“ i portal „Teleprompter“, a obrisan je ceo blog Dragana Todorovića na portalu „Blica“ nakon što je Todorović preneo tekst u kome se navode razlozi za ostavku Aleksandra Vučića. Prinuđeni smo da pretpostavimo da će sličnih primera cenzure biti i ubuduće.<br />
<br />
<br />
U nedostatku snažne parlamentarne opozicije, uz mali broj štampanih i elektronskih medija koji kritikuju vlast, vlada Aleksandra Vučića i njeni pomagači napadaju kritičku misao na internetu, gušeći slobodu izražavanja. Suočena s neugodnim pitanjima i činjenicama koje joj ne idu naruku, vlast pribegava sili, čime dokazuje da nema argumente kojima bi odbranila svoje postupke.<br />
<br />
<br />
Zahtevamo da vlast odmah prestane da napada slobodu izražavanja, da prestane da ometa rad kritički opredeljenih internet stranica, te da počne da odgovara na pitanja koja joj javnost sa neospornim pravom postavlja.<br />
<br />
<br />
Zahtevamo da vlast poštuje i sva ostala prava i slobode, kao i vladavinu prava.<br />
<br />
<br />
Zahtevamo da se odmah objave imena stradalih u poplavama.<br />
<br />
<br />
Zahtevamo transparentno raspolaganje doniranim novcem.<br />
<br />
<br />
Zahtevamo da moralno, prekršajno i krivično odgovaraju svi predstavnici vlasti, bez obzira na to na kom se nivou nalaze, za svaki život koji je mogao biti spasen da oni nisu bili nemarni, nesposobni i neodgovorni, i za svu uništenu imovinu koja je mogla biti zaštićena da su oni reagovali adekvatno.<br />
<br />
<br />
Zahtevamo kraj cenzure i početak odgovornosti.<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
Blogovi i stranice:<br />
<br />
<br />
Akuzativ<br />
<br />
Aleksandar Sekulić - 2389<br />
<br />
Aleksandar Šurbatović<br />
<br />
Alжirska pisma<br />
<br />
Ana Milanović<br />
<br />
Angelina Radulović - Piskaralo<br />
<br />
Anita Mitić<br />
<br />
Biljana - Samokazem<br />
<br />
Bob Lebowski (Slobodan Vladuša)<br />
<br />
Boban Stojanović<br />
<br />
Bozóki Antal<br />
<br />
Ch3d4 (Vojislav Bajakić)<br />
<br />
Constrictoria Boa<br />
<br />
CRZ Blog<br />
<br />
cult - B92 blog<br />
<br />
Danubius forum<br />
<br />
Dario Hajrić - Sistem i lom<br />
<br />
Dejan Pešić<br />
<br />
DJ Ivica<br />
<br />
Dokona popadija<br />
<br />
Dopisi iz Diznilenda<br />
<br />
Đorđe Bojović<br />
<br />
Džunglica<br />
<br />
Edis Đerlek<br />
<br />
Euterpaspeaks<br />
<br />
FCBK<br />
<br />
Ivana Ćirković - Organ Vlasti<br />
<br />
Ivy Jbte<br />
<br />
Iz glave radio<br />
<br />
Izvan kuhinje<br />
<br />
Jelica Rogić<br />
<br />
Just Bloggin'<br />
<br />
Kontrapress<br />
<br />
Kriza identiteta<br />
<br />
Leksikon YU mitologije<br />
<br />
Liceulice<br />
<br />
Logaritam<br />
<br />
Loose Ends in Economics<br />
<br />
Luka Božović<br />
<br />
Mahlat<br />
<br />
Marko Marjanović - Pošteno mu sudite pa da ga streljamo<br />
<br />
Mesec, suncokret i ostale priče<br />
<br />
Milica Čalija - blog<br />
<br />
Milja Lukić<br />
<br />
Miloš Đajić<br />
<br />
Miloš Sečujski - B92 blog<br />
<br />
Mojporrtal.org<br />
<br />
Mr Black<br />
<br />
Ne verujem u muk istine<br />
<br />
Nebojša Knežević - yzmaya<br />
<br />
Negoslava’s Blog<br />
<br />
Nemam ime, imam komentar<br />
<br />
Nenad Duda Petrović<br />
<br />
Nešto sasvim neizvesno<br />
<br />
Nikola Ćupas - blog<br />
<br />
Nikola Kolja Krstić<br />
<br />
Novi Sad 2020<br />
<br />
Novinarizmi<br />
<br />
Novosadsko ubrojčavanje<br />
<br />
Od svega po malo<br />
<br />
Osmi dan<br />
<br />
Ostavite Teslu na miru<br />
<br />
Pagankawebshtizza<br />
<br />
Panonska revija ludosti<br />
<br />
Parunova reč<br />
<br />
Pavle Ćosić<br />
<br />
Pavle Mihajlović - Tržišno rešenje<br />
<br />
Pećko pivo<br />
<br />
Peščanik<br />
<br />
Politiks tejps<br />
<br />
Popovsko Dokonisanje<br />
<br />
Prešlicavanje<br />
<br />
Pressburger Csaba<br />
<br />
Pressburger Csaba<br />
<br />
RainDog po treći put među blogerima<br />
<br />
Random Code and Beauty of Organic Entities<br />
<br />
Raša Karapandža<br />
<br />
Sajber Vanderlast<br />
<br />
Sandra Simonović<br />
<br />
Sara Radojković<br />
<br />
Savesna<br />
<br />
Spookyludila<br />
<br />
Staša Koprivica - 100 lisica<br />
<br />
Strahinja Krstić<br />
<br />
Troblog<br />
<br />
Urošević Ladislav - koordinator Ubuntu zajednice Srbije i FLOSS aktivista<br />
<br />
Vazda nešto<br />
<br />
Veličković::Blog<br />
<br />
Velimir Mladenović - B92 blog<br />
<br />
Vladan Slavković - Kraljevo online<br />
<br />
VladanBa's Blog<br />
<br />
Vladimir Greblaher - Zovitemeishmael<br />
<br />
Vladimir Milutinović - Dvogled<br />
<br />
Whatever… Nevermind<br />
<br />
While Sleepwalking…<br />
<br />
Žarko Ptiček<br />
<br />
Žene sa Interneta<br />
<br />
<br />
Organizacije i pokreti:<br />
<br />
<br />
Beograđani protiv prohibicije<br />
<br />
Centar za praktičnu politiku<br />
<br />
Centrar za marginu<br />
<br />
Fondacija Dokukino<br />
<br />
Građanske inicijative<br />
<br />
Kuća ljudskih prava i demokratije<br />
<br />
Mreža za političku odgovornost<br />
<br />
Share Fondacija / Share Defense<br />
<br />
Udruženi građani za Srbiju (#Udruzeni)<br />
<br />
<br />
Građanke i građani:<br />
<br />
<br />
Admir Smajović<br />
<br />
Aleksandar Atanasijević<br />
<br />
Aleksandar Jovičić<br />
<br />
Aleksandar Kezić<br />
<br />
Aleksandar Kokotović<br />
<br />
Aleksandar Lučić<br />
<br />
Aleksandar Stanojković<br />
<br />
Aleksandar Živadinović Ćupas<br />
<br />
Aleksandra Anokić<br />
<br />
Aleksandra Đerić<br />
<br />
Aleksandra Jensen<br />
<br />
Aleksandra Sokolović<br />
<br />
Aleksandra Tomić<br />
<br />
Ana Bellotti<br />
<br />
Ana Čiča<br />
<br />
Ana Kerečki<br />
<br />
Ana Manić<br />
<br />
Ana Marković<br />
<br />
Ana Petrović<br />
<br />
Anđela Milivojević<br />
<br />
Anica Spasić<br />
<br />
Biljana Kovačević<br />
<br />
Biljana Kukić<br />
<br />
Biljana Marinković<br />
<br />
Biljana Mladenović<br />
<br />
Biljana Stepanov<br />
<br />
Bojan Cvejić<br />
<br />
Bojan Radović<br />
<br />
Bojana Jevtović<br />
<br />
Bojana Miković<br />
<br />
Bojana Selaković<br />
<br />
Boris Bašić<br />
<br />
Boris Lučić<br />
<br />
Boris Sijerković<br />
<br />
Boško Hadžić<br />
<br />
Branislava Nestorov<br />
<br />
Branka Dobrić<br />
<br />
Dalibor Stojičić<br />
<br />
Dana Selaković<br />
<br />
Danica Nikolić<br />
<br />
Danijel Milošević<br />
<br />
Danijela Pejatović<br />
<br />
Danijela Rafailović<br />
<br />
Danijela Ranković<br />
<br />
Danijela Tasić<br />
<br />
Darko Vlahović<br />
<br />
Dejan Košanin<br />
<br />
Dejana Stevkovski<br />
<br />
Denis Lazetić<br />
<br />
Dijana Hinić<br />
<br />
Dimitrije Petković<br />
<br />
Đorđe Mančev<br />
<br />
Đorđe Trikoš<br />
<br />
Dragan Popović<br />
<br />
Dragana Kostadinović<br />
<br />
Dragana Pećo<br />
<br />
Dragana Zlatičanin<br />
<br />
Dražen Zacero<br />
<br />
Dubravka Nikolić<br />
<br />
Dubravka Velat<br />
<br />
Dunja Lazić<br />
<br />
Đurđa Đukić<br />
<br />
Dušica Petrović<br />
<br />
Duško Jerkov<br />
<br />
Dževid Sadović<br />
<br />
Edita Miftari<br />
<br />
Emina Kovačević<br />
<br />
Filip Perić<br />
<br />
Fismir Jahiu<br />
<br />
Goran Zarić<br />
<br />
Gordana Šajinović<br />
<br />
Irina Zahar Hinrichs<br />
<br />
Iva Jović<br />
<br />
Ivan Lukić<br />
<br />
Ivan Popović<br />
<br />
Ivan Stanojević<br />
<br />
Ivan Stevanović<br />
<br />
Ivan Tot<br />
<br />
Ivan Vlajić<br />
<br />
Ivana Jakovljev<br />
<br />
Ivana Mirčetić<br />
<br />
Jasmina Lazić<br />
<br />
Jasmina Milojević<br />
<br />
Jasmina Radovanović<br />
<br />
Jelena Jovanović<br />
<br />
Jelena Kandić<br />
<br />
Jelena Milojković<br />
<br />
Jelena Paligorić<br />
<br />
Jelena Petrović<br />
<br />
Jelena Radanović<br />
<br />
Jelena Simić<br />
<br />
Jelena Stević<br />
<br />
Jelena Tot<br />
<br />
Jelisaveta Manojlović<br />
<br />
Jelisaveta Mikulić<br />
<br />
Jovana Gligorijević<br />
<br />
Jovana Jakovljević<br />
<br />
Jovana Kolarić<br />
<br />
Jovana Pavlović<br />
<br />
Jovana Polić<br />
<br />
Jovana Prusina<br />
<br />
Jovana Radovanović<br />
<br />
Jovana Sikimić<br />
<br />
Jovana Tripunović<br />
<br />
Jovana Vujičić<br />
<br />
Jovana Vukić<br />
<br />
Katarina Tadić<br />
<br />
Ksenija Stojanović<br />
<br />
Lav Kozakijević<br />
<br />
Lazar Marjanović<br />
<br />
Lazar Milovanović<br />
<br />
Leopold Rollinger<br />
<br />
Ljiljana Bukvić<br />
<br />
Ljubica Turudić<br />
<br />
Ljubomir Medaković<br />
<br />
Luka Rajić<br />
<br />
Maja Mićić<br />
<br />
Maja Stojanović<br />
<br />
Maja Vasić-Nikolić<br />
<br />
Maja Vrtarić<br />
<br />
Marija Avramović<br />
<br />
Marija Đelić<br />
<br />
Marija Janković<br />
<br />
Marija Maša Bojičić<br />
<br />
Marija Milosavljević<br />
<br />
Marija Penezić<br />
<br />
Marija Radovanović<br />
<br />
Marija Stanojčić<br />
<br />
Marija Vukosavljević<br />
<br />
Marijana Toma<br />
<br />
Marina Andromarta Bogojević<br />
<br />
Marina Ristanović<br />
<br />
Marina Stamenković<br />
<br />
Marina Ugrinić<br />
<br />
Marko Bogunović<br />
<br />
Marko Mitrović<br />
<br />
Marko Vidojković<br />
<br />
Mašan Minić<br />
<br />
Mikaela Smičković<br />
<br />
Milan Cvijić<br />
<br />
Milan Đukić<br />
<br />
Milana Ninković<br />
<br />
Milanče Milosavljević<br />
<br />
Milena Dragićević<br />
<br />
Milica Jovanović<br />
<br />
Milica Stojanović<br />
<br />
Miljenko Dereta<br />
<br />
Milomir Sekulić<br />
<br />
Miloranka Ilić<br />
<br />
Miloš Avramović<br />
<br />
Miloš Dašić<br />
<br />
Miloš Janković<br />
<br />
Miloš MIhajlović<br />
<br />
Miloš Nikolić<br />
<br />
Miloš S. Nikolić<br />
<br />
Mina Ilić<br />
<br />
Mirjana Drašković-Ivica<br />
<br />
Mirjana Miočinović<br />
<br />
Mirko Rudić<br />
<br />
Miroslava Marjanović<br />
<br />
Mladen Manojlović<br />
<br />
Momir Pejatović<br />
<br />
Nada Likar<br />
<br />
Natalija Marjanović<br />
<br />
Nataša Agbaba<br />
<br />
Nataša Mijatović<br />
<br />
Nataša Nikolić<br />
<br />
Nataša Robulović<br />
<br />
Nebojša G. Mirković<br />
<br />
Nenad Nikolić<br />
<br />
Nenad Vukadinović<br />
<br />
Nikola Adžić<br />
<br />
Nikola Ristić<br />
<br />
Nikola Tomić<br />
<br />
Nina Savić<br />
<br />
Ognjen Đerić<br />
<br />
Olga Gligorović<br />
<br />
Peđa Mitrović<br />
<br />
Petar Tančić<br />
<br />
Radina Vučetić<br />
<br />
Radmilo Marković<br />
<br />
Rajma Isljami<br />
<br />
Ratko Femić<br />
<br />
Robert Čoban<br />
<br />
Sandra Popović<br />
<br />
Sanja Jović<br />
<br />
Sanja Zrnić<br />
<br />
Sara Dereta<br />
<br />
Saška Karamarković<br />
<br />
Selma Lazović<br />
<br />
Slavica Slatinac<br />
<br />
Slavica Stojanović<br />
<br />
Slobodan Joksimović<br />
<br />
Slobodan Srdić<br />
<br />
Snežana Čongradin<br />
<br />
Snežana Marković<br />
<br />
Sofija Mandić<br />
<br />
Sofija Marjanović<br />
<br />
Srđan Dinčić<br />
<br />
Stefan Aleksić<br />
<br />
Stefan Ćorić<br />
<br />
Stefan Jovanović<br />
<br />
Stefan Šparavalo<br />
<br />
Stevan Đekić<br />
<br />
Stevan Ristić<br />
<br />
Tatjana Radunović<br />
<br />
Teodora Tomić<br />
<br />
Uroš Jovanović<br />
<br />
Vanesa Nikolić<br />
<br />
Veljko Radunović<br />
<br />
Veselin Nasufović<br />
<br />
Vesna Đukanović<br />
<br />
Vesna Mićanović<br />
<br />
Vesna Miletić<br />
<br />
Vesna Pešić<br />
<br />
Vesna Vasiljević<br />
<br />
Višnja Filipović<br />
<br />
Vladimir Marović<br />
<br />
Vladimir Stojanović<br />
<br />
Vukan Simonović<br />
<br />
Vukašin Obradović<br />
<br />
Zdravko Janković<br />
<br />
Zoran B. Nikolić<br />
<br />
Zorica Filipović<br />
<br />
Zorica Šćepanović<br />
<br />
Žarka Radoja<br />
<br />
Žarko Canić<br />
<br />
Žarko Ogrizović<br />
<br />
Željka Pantelić</div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/13670321977493360003noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8332937566576606684.post-7997289464056077592013-12-22T07:55:00.000-08:002013-12-22T08:16:42.891-08:00Crna voda se ne menja ili crno bledi vremenom?<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
Mnogo me rastuzilo sve sto se dogadja poslednjih nekoliko meseci sa
bendom Block Out. Pocetkom septembra na Fb je osvanula vest da Nikola
Vranjkovic vise nije clan benda. Samo par dana nakon toga i Nikola i
Block Out su postali aktivni na drustvenim mrezama kao nikada. Slike i
snimci, probe sa novim bendom / ostatkom benda, novi studio, novi
nastupi, novi intervjui.... Kao deca kada krenu da se hvale novim
igrackama. Meni je sve to bilo mucno gledati i pratiti.<br />
U
protekloj godini sam tri puta bio na koncertima Block Out-a. I pred
svaki dolazak u Srbiju sam proveravao da li imaju nastup bilo gde i da
li mogu nekako da organizujem odlazak. Nastup na Beer Festu je i
nagovestavao nesto od ovoga - Nikola je poceo nastup recenicom "svemu
dodje kraj pa i beer festu". Tacno je da su oni bili poslednji izvodjaci
ali opet....Za ove novogodisnje dane sam planirao da posetim koncerte
obe "zaracene strane". Dolazak na koncert Block Out-a u klubu Sioux je
otpao jer nisam u zemlji. Ostaje Nikola u klubu Gun ili u Nisu.<br />
<br />
Danas
citam "izvestaj" sa koncerta u klubu Sioux - i razocarenje postaje vece
i dublje od najdubljeg majdana. Bora Djordjevic - necu trositi reci.
Osam pesama - necu trositi reci. Komentarisati nove pesme - jos je rano
da kazem bilo sta. Isto vazi i za Nikoline nove pesme. Koliko kapiram
bend nece vise izvoditi pesme ciji je autor Nikola (vidi se sa koncerta a
verovatno su uzrok i Nikolina autorska prava). Mozda zvuci surovo ali mislim da
ovo znaci da ce se bend odrzavati na staroj slavi jos kratko vreme i
nestati. Nadam se da gresim.<br />
<br />
<div style="text-align: left;">
Nikola
- neke pesme koje svi volimo nece pevati iz privatnih razloga. Ok,
postujem. One koje ce pevati nikada nece zvucati Block Outovski bez
Mitinog vokala i razvlacenja majice na bini, Balacevog basa koji se
preko telefona stimuje sa Nikolom, Miljkovih bosih nogu na bubnju i
Dejanovih klavijatura koje lede kosti. Nikola je u muzickim vodama mnogo
dublje od svih ostalih. Pisace nove pesme, stvarati, saradjivati sa
drugim muzicarima....ali Block Out-a koji volimo vise nece biti. </div>
Da
li je Nikola tezak za saradnju, da li su ostali neozbiljni, da li
Nikola ne moze da se ostvari u bendu, da li sputava ostale, da li im se
jednostavno putevi razilaze... - to nije nase da znamo ni da
komentarisemo. I da, bilo bi dobro da neka od "zaracenih" strana kaze
agresivnim online fanovima da prestanu da ratuju komentarima. Mi kao
konzumenti nemamo sta da prigovorimo ni Nikoli ni Block Out-u. Mozemo da
slusamo ono sto nam se do sada svidjalo i da nastavimo da slusamo ono
sto nam se svidi u buducnosti. Od online bljuvotina niko nikakvu korist
nema.<br />
Samo je steta sto jedan ovakav bend prestaje da postoji.
Nadam se da ce krenuti iz pocetka makar za 23god stigli do ovog istog
prokletog mesta.<br />
<br /></div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/13670321977493360003noreply@blogger.com0